...halo, dostava zvuka, što želite naručiti?

srijeda, 15. kolovoza 2012.

NIJE TI OVO DEVEDESET I OSMA. Terraneo

Sjedeći u pressu potaknuta rupama u rasporedu , višeminutnom blejom, krenila put Worda. Treći je dan Terranea, iste patike tiskaju, ista šminka nepostojana, oči isto ne slušaju. Tete u pressu osobito interesira moj komentar na tate mate svog zanata - „The Roots“ Osobito zbog činjenice da se ni mimikama ni glasom nije moglo opisati moje uzbuđenje pred njihov nastup. Bilo je raznoraznih pitanja, između ostalog i ono koje se protezalo danima - mišljenje o njihovoj izvedbi „Sweet Child of Mine“ Guns'n' Roses-a te „Jungle Boogie-a“ Kool and The Ganga . S nekoliko ljudi sam razgovarala o tome. Nekima je to bio previše „isfuran“ potez, neki su ga prihvatili objeručke. Ja potez držim kao osvježenje. Ne osobito pamtljiva izvedba, no definitivno svježa i neočekivana.

Dio ljudi s kojima sam pričala nastup nije popratio oduševljenjem te su to argumentirali izjavama tipa„Nisu ovi Rootsi –oni Rootsi. Ovo nije hip hop. Nije ti do devedeset i osma. Meni je, opet, to bio drugi fazon.
Cap'n Kirk kao zvijezda večeri nastupu je dao old rock štih. Uz standardni hip hop tu je bilo kombinacija funka, soula i alternativnog rocka. Svaki član benda bio je jednako bitan u ovoj mašineriji i tome dajem osobitu čar. Dozvoljavam si reći da ne znate Rootse ukoliko niste poslušali njihov live. Ja nisam znala da nisam znala.


Bilo je tu nekoliko poziva za backstage koje sam odbila tražeći Marka i Tenu. I
Palicu i mah. Ne nužno najbolja, ali bez dileme najdraža izvedba koji sam doživjela u ova tri dana bila je „You got me“, koja je ostala kraćih rukava budući da je Black Thoughtu bila pjevana od strane Kirka.
Ukratko –publici su podijelili su standardnu količinu hip hopa sa standardnim instrumentalnim pratnjama, no kvalitetu festivala podigli na novu razinu.

Ne želim previše pričati o iskustvu koje sam doživjela radeći u pressu iako bih se rado hvalila. Reći ću samo da sam se više doli ugodno družila ekipom HRT-a na Vlasti Popić, budući da su oni veliki fanovi navedenog benda i ovim putem ću im se zahvalit što su željeli isključivo moju izjavu za reportažu festivala =)

U pressu smo ugostili bendove poput Horrorsa, The xx-a, vidjeli Questlovea galaksijama udaljenog od naših ruku, nosili hamburgere gladnim ustima Muzike.hr, trčali sa fotografima, trčali vrijeme cijelo. Opet trčali.
S obzirom na četverodnevni posao koji me čekao do 1 u noći, ne mogu se pohvaliti količinom bendova koje sam vidjela, slika koje sam pohvatala, hrane koje sam pojela, ali držim – prije svega kvaliteta.
Istaknula bih nastupe domaćina Kandžije, Dirty Harryja, Pipsa i Šećera unatoč nezahvalnim terminima i nezainteresiranoj publici.

Što se tiče nastupa Groove Amande -standardno nezamjetni, nabacani i rutinski odrađeni rave setovi. Dječake se slušalo iz sobe no fino su sve upakirali i u daljine.
Moram priznati kako je tUnE yArDs bio iznenađenje večeri te iznimnom lakoćom kreirao kompleksan spoj indie popa, bluesa, folka i afričke glazbe te postavio svoje izvedbe na zavidnu razinu. Vokalistica, basistica te gitaristica Katie White te bubnjar i pjevač Jules De Marino iz „The Ting Thingsa“ nisu me se osobito dojmili. Nastup je odrađen bez većih zamjerki no po meni je sve bilo previše rutinski i jednostavno.

Ne mogu osobno garantirati da je „after party“ bio „duša festivala“ kako se priča, no definitivno je bilo nešto se na kraju krajeva ne bi trebalo propustiti.
Kamp se ove godine nije osobito proslavio zbog količine hlada ko prljavo pod noktom i nedovoljnog kapaciteta za tu količinu šatora, no svakako je bio estetski „zamjetljv“. Isto tako, gotovo nemoguće je bilo postaviti šatore u njihovo „prirodno stanje“ jer je tlo za postavljenje bilo i više no nepogodno. Pohvalila bih Chill out zonu koja je osim odmora nudila i kave za siću i Internet te utičnice koje su tamo bile i više no cijenjene. Nisam sigurna kako bih komentirala potez sa naplaćivanjem čuvara stvari te utičnica za punjenje mobitela. Isto tako netko treba objasniti security tetama da moj dezić neće nikome nauditi.

Što se tiče Eko „titule“ festivala, ovdje su je organizatori i više no zaslužili. Osobito bih pohvalila aute na solarnu energiju i dečke koji su pomogli nositi sve one aparate na reciklažu, radionice koje su bile i više no zanimljive te eko smart raspored. Mjesto koje se nije smjelo zaobići svakako je Terry Cave, špilja za odmor koja je osim primarnog zadatka – odmora, nudila i mnoge zanimljive sadržaje.

All inclusive piknike pred trgovinom , Štand Krpe.hr kao vrhunac kreativnosti hrvatskih mladih dizajnera koji su sve radili – na ruke (time i moju novu Roots torbu), Thievery Corporation, Tanju i Ivanu,vafle i Rootse stavljam pod bold tagove ovoga festivala i spremam u torbu za slijedeću godinu.
Na kraju krajeva, mogu se samo nadati kako će sljedeći Terraneo imati manje hipsterskih indie bendova i sadržaja te u konačnici potegnuti obzore na udaljenije luke.
P.S Zbog posla sam bila uskraćena vidjeti Jona Spencera i njegov Blues Explosion pa ukoliko netko ima kakvu informaciju vezanu uz njega, neka bude slobodan podijeliti je. Nalijepit ćemo naknadno =).
Diana R.

Nema komentara:

Objavi komentar