...halo, dostava zvuka, što želite naručiti?

ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

Proveli smo vikend zajedno... (report iz "studija")


...ali bez Štulića i Azre, u biti miljama daleko od njih a puno bliže starim afro hrvatima koji su naseljavali ova područja kada je tvrdi rep još odzvanjao pećinama Krapine. Naime, došlo je i nama iz guzice u glavu; nekima očito treba više nego ostalima, i odlučili smo novi album raditi na potpuno nov način - zajedno. Razlog tome nije bio loš prvi album ili ne daj Bože mala naklada, poluprazna Arena i propušteni ugovor sa izdavačkom kućom, već to što mislimo da se tako može napraviti puno bolja, konkretnija  i ozbiljnija stvar; album sa glavom i repom; naglasak na "repom".

PETAK
                Odmah nakon posla sam zapalio prema Zagrebu, GPS je ciljao adresu Kidove kolijevke, gdje smo pokupili opremu i krenuli do Borisove koju nam je velikodušno prepustio na korištenje. Ne znajući što nas čeka nakon par godina ne snimanja, izuzev Kida koji aktivno pegla solo ali i u Dregeru, uhvatili smo se u koštac sa gajbom piva, pola litre rakije, 5 litara graha, hrpom beatova, idejama, po papirima naškrabanih tekstova ili uredno prekucanih u wordpadima i notepadima i počeli ...
Lagani brainstorming do 1 ujutro urodio je snimljenim dvjema pjesmama kojima smo prilično zadovoljni. Odlučili smo leći u već poznatim formacijama, i nastaviti drugi dan od ranog jutra svježi i odmorni.

SUBOTA
                Nakon buđenja, malo muške golotinje, jutarnje erekcije, ispijanja kave, cigare, doručka, nastavili smo sa snimanjem. Bez slušalica, jer one su za pičkice, u sjedećem položaju, sa lapsuzima koje nije u stanju izgovoriti ni trogodišnje disleksično dijete snimamo vrlo uspješno; možda i neki potencijalni hit ili nešto što će vas iziritirati na prvi takt, whatever... Šiš i ja bježimo na Interliber da se razbistrimo i vraćamo se par sati kasnije, sa par novih knjiga pod rukom, bez par sto kuna u novčanicima, smrznuti k'o đinđe i sa novom gajbom, divno. Snima se udarnički, do 2 ujutro, kidaju se papiri, psuju se svi svetci i uskršnji zec ali se uspijeva i dan završavamo umorni ali zadovoljni.

NEDJELJA
                Sveta nedjelja je osvanula, a ja sam se kao zagriženi vjernik u zoru pomolio sa nekim Jesus piece-om oko vrata i nastavio blagosloviti mikrofon svetim riječima. Ostali su se pridružili jednako revno tako da smo nakon par sati zvučali kao jedan divni crkveni zbor. Nedjelja je dan kada se odmara, ne radi, osim ako si Todorićev zaposlenik ali i tada radiš samo do 13h, tako da se taj duh prevladao i nad nama. Puno zajebancije, nešto manje snimanja ali ne manje kvalitetnog, prstohvat sočnih psovki, žličica ljubavi i pjesme su nas doveli do kraja radnog vikenda. Neću otkrivati imena pjesama jer neke možda neće ni biti na albumu, no snimljeno je 8 novih i čini mi se da je zajednički stav pozitivan i da smo generalno zadovoljni; jer ako ništa drugo, potvrdili smo ono čemu smo se nadali, a to je da će se ovako snimati puno bolje stvari i jer smo demantirali ono u što smo sumnjali, a to je da bi ovo moglo ispasti loše.
                Kad je temperatura pala još niže zajedno sa mrakom, spakovali smo opremu u gepek, izljubili se, stisnuli si ruke, sakrili suze i otišli svaki na svoju stranu po novu dozu dnevne rutine, svakodnevnih događanja i sranja koje će nas napuniti za nove vikende, jer kako smo potvrdili, ovo je bolji i kvalitetniji način snimanja, bar od onog koji smo prakticirali do sada.
by: DMI

Nema komentara:

Objavi komentar